bihevioralna terapija

bihevioralna terapija, naziv za niz terapijskih postupaka i tehnika proizašlih iz zajedničke teorijske postavke da je neprilagođeno i poremećeno ponašanje uglavnom naučeno (→ biheviorizam), pa se zato može mijenjati primjenom različitih tehnika i načela učenja. Prema osnovnim postavkama bihevioralne terapije, poremećaji ponašanja nastaju na dva načina: ili osoba nije stekla neka poželjna ponašanja, pa zbog toga ima problema (npr. enureza), ili je stekla neke nepoželjne oblike ponašanja (npr. fobije), koje treba zamijeniti prikladnim, novonaučenim ponašanjem. Sve tehnike bihevioralne terapije varijante su postupaka učenja ekstenzivno ispitanih u okviru eksperimentalne psihologije. Bihevioralna terapija se s manje ili više uspjeha primjenjuje u liječenju fobija i anksioznih stanja, govornih poremećaja i nekih oblika psihotičnog ponašanja.